Vranduk

Vranduk u srednjem vijeku

Vranduk (Врандук, Vranduch) je i srednjovjekovna tvrđava sa podgrađem (Varošište) u župi Brod u kraljevoj zemlji, i povremena vladarska rezidencija. U ranijoj prošlosti šire područje ima neriješeno pitanje o vezanosti za antičko naselje Arduba.

Tvrđava Vranduk je podignuta na lijevoj obali rijeke Bosne na vrhu nevelike klisure sa odbrambenom pozicijom kontrole doline rijeke Bosne na putu od Visokog prema rijeci Savi (otuda naziv: „kapija Bosne“). Ulaz u tvrđavu je sa istočne strane, a u unutrašnjosti, okruženoj visokim zidinama i puškarnicama, ima izduženo dvorište (35×22 m), cisternu i četvrtastu kulu na sjevernoj strani.

Vranduk se prvi put javlja u pisanim izvorima 11. marta 1410. kada se dubrovački građani žale ugarskom vladaru Sigismundu na postupke njegove vojske (koju vodi Pavle Bešenji) koja je prodorom iz Vranduka ugrozila njihove trgovce u Podvisokom. U podgrađu Vranduka je augusta 1430. u dva navrata boravio kralj Tvrtko II Tvrtković. Uzima se da je ovdje svoje sjedište imao protivkralj Radivoj Ostojić (‘de Vranduch’), brat kralja Stjepana Tomaša Ostojića. Februara 1449. na Vranduku je bosanski kralj Stjepan Tomaš sklopio trgovačko društvo za promet srebrom sa Trogiraninom Nikolom Testom.

Kralj Stjepan Tomaš je 1447. u Vranduku sagradio crkvu sv. Tome. U podgrađu Vranduka bio je i franjevački samostan (1449), gdje se kao gvardijan spominje fra Stjepan. Dubrovački trgovci u svojim testamentima ostavljaju dio imovine crkvi u Podvranduku (la giesia de Soto Vranduch). Za samostan i crkvu tokom 1462. ugovoren je tromjesečni rad šibenskog kipara Ivana Hrelića, učenika Jurja Dalmatinca. U popisu iz 1468/69 Vranduk je pripadao kadiluku Bobovac.

Vranduk u novom vijeku

U osmanlijsko doba Vranduk postaje kasaba, doživljava dograđivanja i urbanu osmanlijsku fizionomiju. Strateški položaj grada preusmjerio je i čuveni pohod Eugena Savojskog 1697. koji ga nije mogao osvojiti. U Vranduku je 1715-1773. sjedište Vrandučke kapetanije. U 18. i 19. vijeku vrandučka tvrđava je bila prepoznatljiva po svome zatvoru za političke protivnike. U doba Omer paše Latasa tu je sjedište garnizona a administrativno je pod jurisdikcijom naiba zeničke nahije. Šira austrougarska vojna operacija uz moderniji način ratovanja dovela je do lahkog osvajanja Vranduka 1878. U novim okolnostima krajem 19. vijeka Vranduk gubi raniji značaj.

Share on facebook
Share on pinterest
Share on twitter
Share on email
Share on whatsapp
logo

© 2020. BiH360.info

BosanskiEnglishDeutsch

Scroll to Top